Često čujemo tijekom ljetnih mjeseci da na sjevernoj hemisferi neke dijelove pogodi uragan (Atlantik i istočni Pacifik), tajfun (zapadni Pacifik), ciklon (Indijski ocean) i willy-willies (Australija). Nabrojani nazivi su, ustvari, tropski ciklonalni poremećaji, sa simetričnim oblačnim sustavom i okom u središtu sustava po čemu ih svi razlikujemo od ostalih ciklona. Uočavaju se na satelitskim snimkama, sa vedrom jezgrom – oko (eye) sa zidom oka (eyewall), koji je 100-200km, a cijeli uragan je otprilike 1000 km. Prosječni minimum tlaka tropskih ciklona je 950 hPa. Zid oka čine konvektivni razvoji. Brzina vjetrova je i do 250 km/h. Samo “oko” uragana je daleko mirnije sa slabim vjetrovima, što se vidi na sljedećoj slici koja pokazuje presjek vjetra uragana:

slika — Najjači su vjetrovi 10-20km od centra uragana, vjetar onda slabi postepeno udaljavanjem od ove distance.

Medicane

Slični ciklonalni poremećaji mogu nastati i iznad Sredozemlja.
Medicane (Mediterranean+Hurricane) izgleda poput tropske oluje iznad Sredozemnog mora. Sustav je povezan s jakim ciklonskim vjetrovima, obilnim kišama i toplom jezgrom (Businger i Reed, 1989.). Ove pojave, koje se i danas analiziraju i proučavaju, koje karakteriziraju vrlo jaki vjetrovi, jake kiše i prisutnost toplog srca u njima. Međutim, oni ne dosežu snagu i veličinu tropskih uragana, ali njihova sličnost u obliku je nevjerojatna. Energiju dobivaju iz toplog mora. Jednom kad se vrtlog formira, glavnu energiju dobiva iz protoka topline i vlage koje pruža more. Zbog velikog broja stanovnika koji naseljavaju obalu, medicane ima vrlo opasan potencijal zbog kojeg je potrebno njihovo bolje poznavanje kako bi se smanjile štete koje može proizvesti.

U mnogim slučajevima sinoptička analiza pokazuje prisutnost hladne granične vrijednosti u gornjim slojevima atmosfere koja je povezana s nastankom medicanea. Emanuel (2005.) pokazao je da takva konfiguracija može povećati maksimalni potencijalni intenzitet do vrijednosti tipičnih uragana, čak i kada je temperatura morske površine svega 15 °C. Najčešće se javlja iznad zapadnog Sredozemlja i onda iznad Jonskog mora (Leone Cavicchia, Hans von Storch and Silvio Gualdi, 2013):

Nastanak Ianosa

Najbolje za shvatiti kako medicane funkcionira je davanjem primjera iz bliže prošlosti, odnosno medicane Ianos koji je od 15. – 20. rujna djelovao na vrijeme u Grčkoj i dijelu Italije.

Njegov nastanak može se vezati uz prodor hladnog zraka u zapadnom Sredozemlju gotovo 10 dana prije njegovog sustava kojeg smo vidjeli na satelitskim snimkama kada je poprimio simetrični oblik s okom u sredini. Vidljivo je spuštanje doline preko zapadne Europe do zapadnog Sredozemlja, koje je pratio hladni zrak za ovo doba godine:

Dva dana kasnije formira se ciklona, što je vidljivo i na satelitskoj snimci kao zaokruženo kretanja oblaka:

Tako je došlo do formiranja visinske ciklone, koja se počela kretati prema obalama sjeverne Afrike, nailazeći na toplije vode i topliji zrak sa tog područja, koji počinje uvlačiti u svom vrtlogu. Istovremeno se preko zapadne i središnje Europe prostire polje visokog tlaka zraka. Već 16. rujna jasno se vidi kako toplina jezgre na kartama 700 hPa i 500 hPa i već je na putanji iznad Jonskog mora: